INSTALACIJA

24.03. - 26.03.2010.
14-18H

NANO GALERIJA

SANJA BURAZIN – Pineal gland

Ako krenemo od premise da je unutrašnji stvaralački impuls odgovor na nesklad unutrašnjeg i vanjskog svijeta čovjeka, očito je da je današnje vrijeme upravo vrijeme takvog nesklada. Nije sva umjetnost nastala kao kritički osvrt, ali činjenica je da ona umjetnost koja je proizašla kao odgovor na nesklad ima za cilj napraviti nekakvu promjenu i utjecati na društvo. Upravo je to namjera umjetnice Sanje Burazin koja svojim instalacijama, slikama, objektima, performansima i multimedijskim radovima želi utjecati na stanje svijesti publike kojoj se obraća.

Način života, kulturni prostor i društvene interakcije su postale posredovane i utječu na čovjeka, kako na svjesnom tako i na podsvjesnom nivou. Organske i misaone reakcije na različite situacije proizlaze iz područja podsvjesnog, a zatim prelaze na nivo svjesnog. Iz sfere podsvjesti dolaze i arhetipovi, modeli ili obrasci ponašanja zajednički svim ljudima. Svi imamo neiskorišteni potencijal u sebi i energetske centre o kojima ovise i naše sposobnosti te viđenje svijeta oko nas. Jedan od takvih centara je i treće oko koje se u istočnjačkoj literaturi naziva i chakra. Spominje se u brojnim kulturama i mitologijama,a poznato je i kao Shivino ili Horusovo oko.Treće oko ili oko mudrosti je središtekoje nam dopušta uvid u dublje slojeve našeg postojanja.

Zbog života neusklađenog s prirodom i nedostatka svakodnevne duhovne prakse, pinealna je žlijezda kod većine ljudi atrofirana i neaktivna. Nenaviknuti od djetinjstva na meditaciju i introspektivne načine povezivanja s transcedentalnom razinom svjesti, nepravilno ili nimalo koristimo mogućnosti koje nam pruža naše energetsko tijelo.
Ājña chakra je indigo plave boje; otuda i naziv indigo djeca, djeca koja prirodno imaju aktivnu pinealnu žlijezdu, odnosno treće oko. Pokretanje i otvaranje trećeg oka je važan korak ka višoj razini svjesnosti, a ne new age izmišljotina kakvom je neki smatraju.

Multimedijalni rad Pineal gland nas upozorava na stanje uspavanosti suvremenog čovjeka i posljedice zakržljalosti trećeg oka, koje doslovno i metaforički simbolizira samospoznaju i istraživanje naše nutrine. Središte je naše intuicije, sposobnosti prepoznavanja uzoraka, sjećanja, vizualizacije, predodžbe o stvarnosti, razumijevanja mentalnih pojmova, viđenje astralnih razina i aura, ostvarivanja vlastitih zamisli te je povezana s univerzalnom ljubavi koja obuhvaća život u cjelini i sve što postoji. Pravilno i uravnoteženo djelovanje tog središta nas dovodi da iskoristimo naše potencijale, sposobnosti i dovodi nas do samoostvarenja.

Svaki umjetnik stvara u svom vremenu i kulturi te je njegovo likovno preoblikovanje prirodnog i/ili kulturnog prostora likovni odgovor na postojeće stanje. Živimo u svijetu i društvu koje je strukturirano na određen način i teško ga je mijenjati. Ono što je specifično za današnje vrijeme je da su spoznaje koje čovjek dobija preko osjetila sve više posredovane medijima. To se svakako očituje u neskladu čovjeka i prirode, a samim tim i u likovnom preoblikovanju. Neki umjetnici akceptiraju nove tehnologije i simuliranje te svojim djelovanjem nadopunjuju svijet koji ih okružuje dok se neki drugi, poput Sanje Burazin, kritički osvrću i žele ga promijeniti svojim djelovanjem. Živimo u vremeno kad je sve podložno elektroničkoj manipulaciji i što god dospije u oblast televizije ili drugih medija biva podložno transformiranju. Sve je manje vidljiva razlika između reprezentacije i simulacije realnosti, ali bez obzira što to znamo, ta nas spoznaja ne odvraća od takve umjetne realnosti. Realnost je to koja teži tome da izgubi stabilnost, težinu i jedinstvenost; posredovana medijima i konzumerističkim načinom života te suzbija svaki naš pokušaj da „otvorimo oči“ i napokon progledamo.

Barbara Gaj