"Inzistiram na preciznom kodiranju prostora. Nista novo neću otkrivati, 'samo uzimam ono što vec postoji' (Lacan). U tom prostoru se ne držim samo jedne pozicije, tako da ću unutar granica polja svoga interesa pokušati uloviti drugačije senzorno-perceptivne signale oslanjajući se na proces détournement - fluidni jezik antiideologije: drži se postojećeg, upotrijebi njegove izraze, odstrani ideju i nadomjesti je drugom. Prostor mojega interesa, konkretno za izložbu koja slijedi, prostor je religijskoga značenja, a u kontekstu suvremenog društva; kontekst suvremenog društva je spektakl visokog kapitalizma. Tako ću u tom prostoru galerije, kao i prostoru svog interesa, postaviti gledatelje za svjedoke postojanja ideologije par exellence ; opravdane općom apstrakcijom koja sa realnom diktaturom iluzije postaje materijalizirana ideologija - bez imena i bez povijesti."