Tko se boji Mickeya Mousea?
Svi ga poznajemo, dražesnog, slatkog, nasmiješenog mišića. Najslavniji miš - antropomorfni heroj svijeta
djetinjstva u čast 50. rođendana dobio je zvjezdano mjesto na Hollywood Walk of Fame. (Možda se 80. godišnjica internacionalno proslavi na opatijskoj ulici slavnih?)
Mickey je brzim komercijalnim usponom nadrastao izvorište, komičnog
lika animiranih filmova, stripova i igrački. Narastao je u ikonu Walt Disney
korporacije, ujedno i simbol američke kulture. Izvanredan uspjeh
medijski stvorenog mita, školski je primjer nakon Drugog svjetskog rata
sve prisutnije amerikanizacije, širenja plimnog vala kojeg pijemo i
jedemo, i ne samo to.
Upravo u momentu globalizacije ulazimo u
priču novog video rada Jelene Šimunić, mlade umjetnice okretne u
istraživanju fluktuacija masovnih i vizualnih medija, te semantike
identiteta na postmodernom terenu hibridizacija i ambivalencija.
Filmić je jednostavan, usklađen s banalno jezivom retorikom nasilja i
moći, u proširenom kontekstu orijentiranom na ideologije raznolikih
predznaka. Preuzet je dokumentarni isječak nastupa oslobodilačke
američke vojske. Reinterpretiran je u principu
kolažiranja/montaže suprotnosti. Gledamo stupanje vojnog kolektiva
istovjetnih (istovjernika?), s nalijepljenim ušima, mickey mouse ušima. Čujemo U.S. Army to protect. (Čuju li (se) oni?)
Fuzija tragedije nevinosti i komedije apsurda neoliberalnog kapitalizma uprizorena je u klimaksu, in continuum.
Igra opreka (anti/heroj, žrtva/agresor, spasitelj/razaratelj...) u
krugu re-identifikacija otkriva tamne strane vremenite priče mačke i
miševa, sive zone konflikata i posljedične konfuzije. Globalni nivo
pretače se u familijarno okruženje uspavljivanja serviranim obiljem
društva spektakla. Ni ne moramo putovati da bi otputovali, fino
izmanipulirani zavodljivim slikama sa zaslona. U papučama, zavaljeni s
raznoraznim pomagalima u ruci, za postizanje kakve - takve ugode,
kakvog - takvog zaborava. Ne moramo se angažirati za postizanje
obiteljske slike s tonom, kad Veliki brat tako lagano, tako brzim
klikom omogućuje oboje.
Autoričin kritički rakurs naspram
cinizma medijske estetike, malicioznosti tehnokratskog uređenja i
negativnih aspekata demokratskog načina života, nastanjen u
informatičkom, digitalnom okruženju nove umjetničke generacije,
priključuje se strujanjima M. M. toposa u umjetničkim radovima A.
Warhola, E. Paolozzija, G. Helnweina, C. Boltanskog razlikovnim
promišljanjima o hedonizmu zabavne industrije i zamkama
reprezentacije.
U kruženju priče o pokrivanju ušima pred glasovima raznovrsno
nijansiranih ideologija, možemo se prisjetiti nedavnog Žižekova
predavanja Boj se bližnjega svoga kao samoga sebe, a i zapitati se:
- tko se ne boji Mickeya Mousea!
Ksenija Orelj, kustosica
----------------
Jelena Šimunić je izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi u
zemlji i svijetu. Trenutno završava postdiplomski studij u
Ljubljani.
|
