AUDIO LIVE SET

19.12.2008.
19-20H

NANO GALERIJA

Bojan Gagić i Andrej Šarić
(tenori-on, handsonic, kaosspad, notebook)

Ponekad u procesu stvaranja i bilježenja zvuka nailazimo na sekvence, situacije sa kojima ne znamo što bi u stvari htjeli. Kompozicije sa notom naglašene nemogućnosti za koju nemamo rješenje. Same za sebe ponekad čak i funkcioniraju dobro do jednog dijela, ali pridodane nečemu već napravljenom, ili unaprijed zamišljenom, više nemaju svoje mjesto. Spremamo ih sa strane za neki pametniji dan kada će ideja biti jasnija, mozak odmorniji, kompjuter stabilniji. Vremenom folderi postaju prepravljeni raznim zvučnim skicama, nesavršenostima i polako odustajemo. Skice za bolja vremena, duhovi.

Prokletstvo leži u želji da sve bude kako mislimo da treba biti. Isto je i sa tekstovima. Pojavi se sjajna rečenica, ali ispred i iza nje – ništa. Još jedan zatrpani folder. Ponekad to izaziva ljutnju. Želja za formatiranjem particije, nepovratnim recycle binom, brisanjem svega. To je trenutak odustajanja.

Diletiranje ipak nikada nije potpuno. Uvijek zaostane neki prastari cd sa prvom probom, neki file na eksternom hardu, neki slučajni zvuk koji podsjeća na neki drugi, ostavljen ili izbrisan. U stvari, radi se o predlošcima  nedohvatljivog, predlošcima koji nas više obilježavaju od onoga što smo napravili i iza čega u potpunosti stojimo. Male, osobne, nevidljive granice koje ne možemo prijeći.

Od nekih zvukova dijele me godine. U sebi oni sadrže ljude, situacije koje postoje samo još u nekom unutarnjem prostoru sjećanja, čežnje. Nešto sa čime više nemam nikakav odnos. Ono što pokušavamo u ovom projektu je izložiti se vlastitom promašaju, barem jednom za promjenu - ne brisati i skrivati nego pokazati sve što ne možemo. Oživljavanje pogrešnih ili naizgled pogrešnih odluka, poluizbrisanih rečenica, odbačenih zvukova. Sviranje po duhovima.